16.10.2008., četvrtak
Upanishadska alegorija o individualnoj duši
|
|
11.10.2008., subota
Mouna – Tišina
|
|
10.06.2008., utorak
Tvoja prava priroda
|
Da li znaš tko si ti? Reći ću ti. Poslušaj me. Ti si gospodar tijela, osjetila i uma. Ti si gospodar svojeg života. Sva snaga je unutar tebe. Moraš to znati i manifestirati to znanje. Stekao si naviku mišljenja da su lutanja uma i osjetila tvoja lutanja. Oslobodi se te navike. Vjeruj u sebe. Potegni za snagom iznutra. Stalno se prisjećaj da ti nisi prolazno tijelo. Ti nisi ovaj prolazan i promjenjiv um. Ti si sve prožimajuća svjesnost. Ti si vječni promatrač. Ti si vječni svjedok. Stoga budi uvijek slobodan i blažen. Kako te tvoj um može mučiti? Kako te očajanje može preplaviti? Očajanje je kvaliteta uma, a um je tvoj sluga. Ti si svo blaženstvo, sva svijetlost i svo znanje. Ti si božanstvo. Ti si iznad i izvan i tijela i uma. Ti si satchidananda, apsolutno postojanje-znanje-blaženstvo. Swami Sivananda Saraswati  |
27.02.2008., srijeda
Osobna mantra
Jutros dok sam se vozio na posao doživio sam jedno sitno osvješćenje koje želim podijeliti sa svima vama. Stajao sam u redu na semaforu ne razmišljajući ni o čemu, totalno prazne glave, odjednom unutarnjim glasom izgovorim svoju mantru, koju sam prije 4 godine dobio do svog gurua, Paramahamse Niranjananande Saraswati. U istom trenutku primijetio sam kako se nakon izgovaranja mantre popustile sve napetosti u mom tijelu za koje nisam bio ni svjestan. To su bile sitne napetosti i to mišića prepona i oko kuka. I tada sam shvatio potrebu i princip mantre. Svaku jutro i večer ponavljam ju u meditacijskom položaju, fiksirajući umu samo na jednu točku i trudeći se ostati svjestan svih svojih misli koje pokušavaju doći , svog tijela u kojem je stanju da li postoji negdje napetost koju treba opustiti. Ako misli dođu pustim ih da prođu i vratim pažnju na tu jednu točku. Proces dovodi do opuštanja tijela, uma, a i duha. No ima još jedna stvar. Kako um voli davati ime ili formu svakoj misli ideji, pojmu, jer bez imena ili forme ne može se vezati za taj pojam, ne može ga prizvati, tako je stanje opuštenosti tijela, uma i duha dobilo svoje ime, ime je mantra koju ponavljam. Shvatio sam zašto je potrebno svaki dan ujutro i navečer sjesti u ugodan meditacijski položaj, a ne neki koji izaziva bolove u koljenima ili kukovima, i onda ponavljati mantru. Svakim ponavljanjem dok sve dublje upadamo u stanje opuštenosti i budnosti dajemo tom stanju ime, i opet svakim ponavljanjem tog imena idemo sve dublje u to stanje, začarani krug, no ovaj put začarani krug ima pozitivan utjecaj, krajnji cilj samadhi. PS bit će nastavka putopisa. ;) |
09.02.2008., subota
Paramahamsa Niranjanananda Saraswati dolazi u posjet Hrvatskoj
|
Paramahamsa Niranjanananda Saraswati, vođa Biharske škole joge, posjetit će Hrvatsku u svibnju 2008. Swamiji započinje sa Satyananda Yoga Symposiumom u Sloveniji, te nastavlja u Hrvatskoj, na otočju Brijuni. Seminar traje od 20. do 22. svibnja , a tema je "Upravljanje stresom i Yoga". Svi ste pozvani. Upravljanje stresom, tj. upravljanjem naših misli i reakcija na pojedine situacije jedan je od najvažnijih preduvjeta za održavanje zdravog i uspješnog života. Stoga je zadaća čovjeka naučiti kako stvoriti otpornost na buduće stresne situacije, pojačati rad imunološkog sustava i osloboditi se nagomilanog stresa, poboljšati svoje fizičke sposobnosti i najvažnije: djelovati na uzročnike stresa, negativne misli, koje izazivaju akumuliranje stresa u organizmu. Jezikom yoge stres je neravnoteža na fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj razini. Stres nije uzrok našim bolestima već naša nesposobnost uhvatiti se u koštac s određenim životnim situacijama. Yoga metode u upravljanju stresom uključuju obranu fizičkog tijela kroz vježbe (asane), buđenje životne energije kroz tehnike disanja(pranayama) te opuštanje kroz tehnike relaksacije (yoga nidra) i meditacije.  |
05.02.2008., utorak
Put u Indiju, odredište Rikhia ashram, 3. dio
|
Evo trećeg i nadam se zadnjeg posta o Indiji. Ostala mi obaveza da završim priču. U ovom postu priča će biti u drugačijem tonu, stvari su se totalno preokrenule. Oni koji nisu doživjeli nekakva spiritualna iskustva teško će me shvatiti i najvjerojatnije će me mnogi proglasiti ludim. Ivan, Vimala, Gangotri, Doriano, Olga i Vajra (Brbela) ulaze u Rikhia Peeth Ulaskom u Rikhia ashram sve frustracije koje sam proživio prebrisane su iz moje emotivne ljušture, pretvorene su u mentalno sjećanje i vrlo brzo je nastupilo jedno prekrasno stanje blaženstva. Transformacija do tog stanja trajala je pola sata a odvijala se na suptilnom nivou dok sam sjedio na travi pored Yajnashale, zgrade za koju sam kasnije saznao da je tamo Swami Satyananda Saraswati prakticirao svoju sadhanu, te da se u njoj inače mantra i pjevaju kirtani i u kojoj sam kasnije sudjelovao na tečaju Kriya joge. Svaki put kad sam sjedio na tom mjestu pored Yajnashale obuzeo me taj divan osjećaj blaženstva, osjećao sam kao da svaka stanica mog bića vibrira nježnom frekvencijom i ta vibracija je uzrokovala predivan osjećaj ugode i smirenosti. Pokušavam naći metaforu i usporediti osjećaj s nečim ali ne ide, ništa slično u životu još nisam osjetio, da sam mačka preo bi. Nije bilo puno prilika da sjedim na tom mjestu jer je disciplina unutra ashrama identična kao u vojsci. Radila se karma joga, joga koja služi za razvijanje nesebičnosti kroz nesebičnu akciju za koju ne očekujemo nikakvu nagradu, pa ni hvala. Konkretno to je bio rad u kuhinji, čišćenje okoliša, pranje toaleta, nošenje prasada (poklona), rad u vrtu (neki su dobili žuljeve jer ne znaju koristiti alatku, pozdrav Ivanu glavnom akteru na većini klipova i majstoru za okopavanje vrtova i guljenje krumpira ... ako nekom treba okopat vrt neka se javi) i slično. Karma joga je bila na početku 2 sata dnevno ali tu je bila i seva, rad za gurua. Bilo je par sannyasina koji su šetali naokolo i gledali tko zabušava i onda zaposlili ekipu, Athmabhav je bio najjači. Sjećam se scene kad smo taman poslije ručka Ivan i ja se uputili u Tapowan (prostor gdje se kasnije održavao ritual) u cilju da se malo odmorimo i da nam se malo slegne. Tek što smo došli snimili smo Athmabhava kako cima ljude, nas je već dobro zapamtio jer nas je pokupio već nebrojeno puta na teške fizičke poslove. No ljudi su već otupili na te fore i počeli ga otkantavati. Dalje radnja teče u usporenom filmu. Athmabhav polako okreće glavu od ekipe koja ga je bez grča na licu upravo otkantala, na sunčanim naočalama mu zabljesne sunce, no njegova sreća i osmjeh kad je ugledao nas dvojicu bila je pravo zasljepljujuće svijetlo. Kroz Tapowan se protego njegov urlik oduševljenja a kažiprst i prstenjak složeni u slovo V usmjereni na moju malenkost i Ivana, cara neokopanih vrtova. Svi pogledi bili su upereni u njega i malo tko osim Ivana i mene je razumio njegovu sreću. Šok u promatrača je bio toliko očit da je morao objašnjavati kako smo nas dvojica dobri karma jogini. Završili smo okopavajući tvrdu zemlju u guruovom vrtu, no bio je užitak biti u njegovoj blizini. Sumnjam da itko shvaća taj užitak. Čak ni tamo nisu svi shvaćali karma jogu, a bilo je trenutaka kad se i meni zamaglio um pa sam se osjećao kao da me iskorištavaju, zašto sam dao tolike pare da bi ovdje radio, mogao sam uplatiti negdje aranžman i uživati u koktelima na plaži. No sve moje sumnje u koncept života u ashramu otklonjene su kad sam zadnji dan u uredu išao dići novce iz sefa. Morao sam čekati neko vrijeme i tamo sam naišao na zadnji Joga magazin i počeo čitati prvi članak, članak od Swami Sivanandajija Saraswati «Tko je to sannysin». Sannyasin je pripadnik reda i koji je u stara vremena živio i radio za gurua 12 godina kako bi stekao praktična i spiritualna znanja. Nakon 12 godina otišao bi od gurua i lutao bi svijetom nesebično služeći čovječanstvu, nije imao ništa od svoje imovine osim par krpa koje je nosio i deku na kojoj je spavao. Išao bi tako od sela do sela i podučavao ljude jogu, liječio bolesne, pomagao siromašnima ... ne tražeći ništa za uzvrat. U današnjem egoističnom svijetu kojem živimo, pogotovo naš zapadnjački, sannyasini su prijeko potrebni kako bi se stvari dovele u harmoniju. I onda dođe ekipa u ashram, i ja skupa s njima, i umšljaju si da su sannyasini za to jer nose žute i geru dotije a onda se buni i grize zašto se moraju mučiti. Baš je potrebna takva disciplina kako bi se u našim nečistim bićima razbio ego i lijenost. Nisam prava osoba da pričam o karma jogi jer sam nakon rituala bio na tečaju kirya joge dok su moji sunarodnjaci muku mučili po cijele dane i patili se sa karma jogom i sevom (Brbelabi to mogla bolje opisati, Brbela očekujemo post) ali imam osjećaj da na kraju krajeva sve to ima efekta, ego i lijenost su se donekle slomile i postali smo otvoreniji prema konceptu ideala sannyase, nesebičnom služenju. Ipak ovo neće biti zadnji post, nastavak drugi put do tada film o Ivanu, caru guljenja krumpira koji nije zadovoljan s uslugom lokalnih starosjedioca. |
04.02.2008., ponedjeljak
Mišolovka
|
Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!". Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati." Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!". Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.". Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!" Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža." Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom. Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen. Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih. Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu. Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i nemoj misliti da te se to ne tiče. Svi smo umiješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas. |
23.01.2008., srijeda
Put u Indiju, odredište Rikhia ashram, 2. dio
|
Fenomenalno je kako se vozi po Kalkuti (lijevom stranom), totalna džungla na cesti. Na glavnim ulicama trake se stvaraju po potrebi i umjetničkom daru vozača. Ekipa uopće ne gleda u retrovizor već sve funkcionira po principu davanja zvučnih signala, dakle trubljenja. Ako se nekog pretječe bilo s desne bilo s lijeve strane onda se trubi, a trubi se stalno pa vozači trebaju imati dobru percepciju i shvatiti da se baš njemu trubi. A još k tome sam imao sreću da prozor od sobe u hotelu gleda na glavnu ulicu pa sam mogao uživati u raznolikosti milozvuka od/do ranih jutarnjih sati, najjače su mu bile one koje zvuče kao stari telefoni i bez problema te trgnu i iz najdubljeg sna. Kad smo kod telefona primijetio sam da iako vlada siromaštvo ima se para za najnovije modele mobitela sa opakim kamerama. Što se tiče hrane kako ne bi pokupili trbušni tifus ili kakvu drugu boleštinu nismo se hranili na ulici već uglavnom u Hotelu Lyton (visoka kategorija) i zalogajnici (nazovimo to tako) Blue Sky koja je imala i zapadnjačke hrane. Hrana u Lytonu me oduševila, slika u prošlom postu pokazuje mješavinu raznih vegetarijanskih hrana, tko bi zapamtio sva imena. Uglavnom sve je ljuto pa ako netko ne voli ljuto neće mu biti lako, sužava mu se izbor na rižu i chapate u gheeju. Jedna scena iz vlaka, na stanici upada klinac i klečeći po podu skuplja smeće i gura ga prema jednom izlaza i pritom svakog prosi rupije. Igra me podsjetila na lutriju, pitanje je do kuda će mali stići i odustati od guranja smeća prije nego što vlak krene. Sretni dobitnik biva okružen smećem do kraja svog putovanja. A postoji i dodatna šansa da postaneš sretni dobitnik ako se mali namjeri da od tebe dobije nešto rupija, a vjerojatno za to raste sa bojom kože, što svjetlija koža to ti je veća vjerojatnost. U slučaju odbijanja plaćanja poreza na boju kože postaješ sretni vlasnik svih vrećica čipsa koja su se u tom trenutku našle na podu vagona. Naša postaja bila je Deoghar, koji me je totalno šokirao i pozitivno i negativno. Nisam finjak, ali što je previše je previše. Sjećam se da su prekidači u hotelu New Anamika bili smeđi od prljavštine, iako umoran od puta to večer sam radio karma jogu (nesebično služenje), ribao sam prekidače. Dalje što sam primijetio su plahte na krevetu, staviti lice na njih bilo bi ekvivalentno kupanju u Gangi, no domaćini su se stvarno trudili ostaviti dobar dojam i ispunjavali su svaki naš zahtjev, te smo između ostalog dobili nove plahte koje su izgledale malo čišće. Soba nije imala prozor, iako se vidjelo da je nekada imala ali je to sada napola zagrađeno a što se skrivalo u mračnoj strani koja se probijala kroz rupe bojim se i pomisliti. Soba je bila puna žohara, normalne veličine, domaćini su tu i tamo zgazili kojeg kako mi ne bi morali prljati svoje balkanske nožice. No mi smo se odlučili za efikasnije sredstvo, insekticid u obliku spreja je ispunio svoju namjenu, no kako nije bilo prozora teško smo provjetrili sobu. U trenutku odavanja počasti brigadi žohara koja je ostavila živote na bojišnici mučki s leđa prikrao mi se cara nad carevima svih žohara. Sa vrata sam čuo krik kolegice i prst uperen u nešto što se nalazi iza mene. Kad sam se ja okrenuo cijeli hotel se tresao par minuta od mojeg krika, takvo čudovište vidio sam samo u filmovima Indijana Jonesa. To su ona čudovišta koja jedu dušu mumija. Na kraju ja ipak pobijedio. Sad mi je žao, u stvari ja sam čudovište koje je napravilo genocid i ubilo cara ... drugi puta ću pametnije. Pozitivno iskustvo je bilo da sam bio počašćen šalicom čaja od jedne povorke na glavnoj ulici Deoghara. Nakon silne agresivne prošnje i pokušaja da mi se otme što više para u Kalkuti ovakav postupak me stvarno impresionirao. Nisam uspio shvatiti što se slavio, ipak su dečki malo lošije govorili engleski, no svi su bili topli i druželjubivi, puno su nas slikali, bit će da smo izašli u mjesnim novinama. Pretpostavljam da se slavilo dan neovisnosti države Jharkhand ili priznanje države ili tako nešto. Evo jedne scene koju sam snimio pa ju ne treba prepričavati. Vožnja motornom rikshom od Deoghara do Rikhia ashrama. Nastavak slijedi, vidim ovo će se razvući kao meksička sapunica ... |
18.01.2008., petak
Put u Indiju, odredište Rikhia ashram, 1. dio
|
U prosincu 2007, dakle netom, posjetio sam Indiju, kolijevku spiritualizma usmjerenog transcendaciji uma i potrazi za čistim duhom, esencijom našeg bića. Bio sam u grupi od nas desetak, cura, ja i jogini iz Pule. Pozdrav joginima. Letjeli smo preko Frankfurta i let od Frankfurta do Kalkute je trajao 10 sati. Putovali smo po noći, a cura i ja smo imali sreće i sjedili pored izlaza u slučaju nužde i zato imali dosta mjesta za noge. Sjedišta su bila opremljena s malim monitorima te je svatko od putnika mogao izabrati film ili seriju za pogledati ili slušati jedan od 30tak kanala radio stanica. Sve u svemu nije i tako naporno bilo kao što sam očekivao. Malo spavanja, malo filmova, malo muzike, malo klope. Asian vegeterian je bio moj izbor. Jezik, želudac a i sve stanice u organizmu uživale su u carstvu okusa i harmoniji tattwi (po ayurvedi tattwe su suptilni elementi od koji je cijela priroda izgrađena). U Kalkutu smo došli oko 2 ujutro i onda džipovima se vozili do hotela. Dio ekipe je bilo malo šokiran nečistoćom i ljudima koji spavaju na ulici. Osobno sam čuo dosta priče o Indiji pa me to nije pogodilo. Uvalili su nas u Hotel VIP Continental koji je dosta niže po kvaliteti od inicijalno rezerviranog, House3z. Na kraju smo još imali problema oko plaćanja jer to što smo platili unaprijed VIP Continental hotel nije priznavao, a House3z je računao cijenu za 3 dana toliko skuplje koliko smo mi platili avansa, koja koincidencija. No to je Indija, ako si bijelac pretpostavljaju da si multimilijarder i pokušat će smislili sve načine da te oslobode okova materijalizma :) Par dana smo dangubili po Kalkuti. Razlog putovanja je bio posjet Rikhia ashramu i Sat Chandi Mahayajni ritualu tako da mi je sve ostalo izgledalo kao dangubljenje. No obišli smo malo ulice a čak smo posjetili famozni Kali hram. Čisto malo upozorenje prije nego uđete u Kali hram od vodiča saznajte koliko je donacija se očekuje Kali a koliko za Shivu i koliko za njega. Ustvari to je osnovno u Indiji uvijek cijenu dogovorite prije usluge, i to mora biti opako cjenkanje u kojem morate biti čvrsti i ne pokazivati ni zrnce milosti. Cjenjkanjem smo spuštali cijenu na pola od inicijalne a čak i ta cijena je bila tri do pet puta veća koju bi Indijac platio. Jedna stvar koja me uspjela izbaciti iz takta su prosjaci. Agresivno se guraju ispred tebe i potežu za rukav doslovce pola sata kako bi isprosili nešto. A ako mu daš nešto onda 20 drugih skoči na tebe, daj i meni. Ipak nemam toliko novaca da nahranim cijelu Indiju. Pred ulazom u Kali hramu, gdje smo dobili svaki šaku punu latica ruže, vladala je totalna gužva. Inače Kalkuta je dobila ime po božici Kali. Mala digresija o Kali. Božice su se sukobile sa demonom Raktabija kojeg nikako nisu mogle ubiti. Svaki put kad bi kap krvi tog demona pala na zemlju stvorila bi se dodatna replika demona, bojište je bilo puno njegovih replika. Kako se Shiva bio u dubokoj meditaciji otišle su božici Shakti koja uzela oblik Kali, žene crne poput ugljena divljačkog pogleda, sa dugačkim crvenim jezikom, sa sjekirom u jednoj ruci s koje je curila krv, odrubljenom glavom u drugoj ruci i sa vijencem od lubanja oko vrata. Demon je prvi put u svom životu osjetio strah kad ju je vidio. Kali je isplazila svoj jezik i prekrila cijelo područje na kojem se odvijala borba i kad su božice ponovo napadale demona krv nije padala na zemlju nego na Kalin jezik. Demon je ubijen ali je Kali podivljala od demonske i počela juriti univerzumom ubijajući sve pred sobom. Shiva, simbol vrhunske svjesnosti, je zamoljen da je zaustavi. Zaustavio je tako da je legao na zemlju na putu kojim će proći. Kad ga je Kali zagazila pogledala ga je i u tom trenutku shvatila da je pregazila svoju svjesnost i to ju je probudilo iz ubilačke histerije. Unutar hrama bila je polu histerična atmosfera, što je to za jogina koji na sve gleda sa stajališta mirnog svjedoka, i svakom na par sekundi pokazali kip božice Kali koji je bio iza zastora. Sjećam se jedne izjave lika koji nam je pokazivao kip, „Ovdje dajte novac nemojte ništa davati vani!“. Tek mi je kasnije, kad je već bilo kasno, postalo jasno što mi to govori. Nakon kipa su nas doveli do žrtvenika, nisam baš siguran da li se stvarno tu žrtvuju neke životinje ili se samo kokos razbija. Bilo je crvene boje na podu, e sad pitanje je da li je to od krvi ili od latica crvene ruže pomiješanih sa kokosovim mlijekom. Ekipa, slobodno komentirajte i prosvijetlite me ;) Nakon žrtvenika odveli nas do posebne ograđenog mjesta gdje se nalazio bazen prljave vode za koju su tvrdili da je iz rijeke Ganges. Par Hindusa se došlo okupati u tome. Da je itko od nas umočio mali prst u to doživio bi mahasamadhi istog trena, tj. napustio bi svoje tijelo zauvijek. Sljedeća scena je da su svakog od nas pojedinačno vodili do kipa Shive koji je stajao pored bazena. Oko kipa tri muškarca i prvo su odvodili žene iz grupe. Pred kipom smo vršili kvazi ritual, stavljali latice ruže na čelo zaželjeli dobro za svoju obitelj i sebi i na kraju zaželiš si želju, baš kao u spam mailovima, nakon čega zatraže donaciju i to ne malu. Nakon te scene svi smo se osjećali opljačkano. Napravili smo osnovnu pogrešku u koracima, nismo prije usluge dogovorili cijenu. Nastavak slijedi u slijedećem postu a do tada evo malo slikica iz Kalkute...          |
26.11.2007., ponedjeljak
Satyananda joga
|
Satyananda yoga je kompletan sistem joge koji potiče razvoj cijele osobnosti. Kreira bistroću uma, koja nas potiče da mislimo jasnije i razvija intuiciju. Oslobađa srce nepotrebnih i turbulentnih emocija te nas potiče da razvijemo puno jasniji i smireniji osjećaj tko smo mi ustvari. Potiče nas da živimo aktivan život koji ispunjava nas same a i ljude oko nas. Satyananda joga je tradicija koja je objedinila razne mnoge tehnike drevne tradicije i sintetizirala ih u vrlo snažan i vrlo efektan sustav. Daje nam tehnike koje možemo prakticirati sami. Tako svako jutro nakon što ustanemo odradimo krati program vježbi koji usklađuje razne nivoe tijela, uma i duha. Vježbe koje radimo svako jutro su alati koje usavršavamo, razvijamo. Slično kao kad da učimo svirati neki muzički instrument moramo vježbati skale i tek onda kasnije možemo svirati muziku. U jogi vježbe i tehnike su skale koje radimo svako jutro zbog kojih se tokom dana osjećamo energizirani, poduprijeti od tehnika, te smo sretniji, uravnoteženiji i bliži harmoniji. Postoje puno različitih tehnika sa različitim svrhama. Različite poze možemo koristiti na primjer za relaksaciju ili energiziranje, za smanjivanje ili povećanje krvnog pritiska, za poboljšanje probave, za održavanje dobrog srca i protoka krvi i za razvijanje snažnog živčanog sustava. Karma joga ima dva nivoa. Jedan nivo je prakticiranje nesebičnog služenja, radimo određenu akciju bez da brinemo o nagradi koju ćemo dobiti. I drugi nivo je da se naučimo suočiti sa životom i životnim teškoćama mirnim i smirenim umom. Potiče nas da živimo aktivno, punim životom i da počnemo tražiti sreću unutar nas samih, umjesto da mislimo kako će sreća doći od neke nagrade ili od pohvale drugog bića ili nekakve financijske dobiti. Izvana ne može se uvidjeti razlika između nekog tko prakticira karmu, tj. koji je uključen u neku akciju, i nekog tko prakticira karma jogu jer je aktivnost ista ali je razlika u stavu kojeg držimo u sebi. U svakom trenutku održavamo svjesnost, stav nesebičnosti i stav da je ovaj trenutak sam po sebi važan. Akademske studije pomažu nam da razumijemo različite komponente joge i daju nam duboko znanje koji je put i što se od svakog od nas traži da bi se učinkovito kretali tim putem. Dugo vremena joga je prakticirana i ljudi su vidjeli iskustva ali nisu si uzeli vremena da stvarno nauče i shvate što je joga ustvari. Swami Satyananda je lijepo rekao da su znanje i iskustvo dva krila ptice. Ne možete letjeti samo sa iskustvom, ne možete letjeti samo sa znanjem. Akademske studije koje se pokušavaju razviti unutar Satyananda joge su ekstremno važan dio da bi joga posta puno zrelija i dostupnija znanost, znanost koja se može iskoristiti u puno više integriranom smislu u društvu u kojem živimo. Od svih meditacijskih tehnika joga nidra je najpopularnija, najjednostavnija i najteža tehnika za odradit. Svi je vole jer je duboka relaksacija. To je proces duboke relaksacije tijela na svim razinama. Opuštanje se ne događa samo na mišićnoj ili mentalnoj razini, već i na emocionalnoj i psihičkoj. Teška je jer je teško ostati budan. Ali je vrlo ugodna je su efekti trenutačni, svi se osjećaju bolje nakon vježbe čak iako zaspu tokom vježbe. Kirtani su najmoćniji oblik mantra joge. To je pjevanje mantri u cilju energiziranja sustava koristeći pjesme, zvuk i mantre. Kirtani su jedna od velikih joga srca. Koriste prvobitne zvukove, mantre, zvukovi koji nemaju značenja ali imaju snažnu vibrirajuću silu i sposobnost da energizira i okrijepiti tijelo na vrlo dubokom nivou. Posebno su dobri za srce. Pjevanje tih manri izaziva duboke nivoe relaksacije a čak i stanje ekstaze vrlo lako može nastupiti. Od svih oblika pjevanja mantri, tih prvobitnih zvukova, kirtani su najpristupačniji. A od svih oblika joge kirtan je oblik koji vrlo brzo daje rezultate. U Satyananda jogi puno se koristi dah. Dah je jedan od najmoćnijih načina za upravljanje stresom jer kad smo pod stresom skloni smo zaustavljati dah ili nam dah postane plitak. Koristeći razne pranayame, jogijske tehnike disanja, možemo povećati kapacitet daha i tada se sistem ne napreže toliko pod stresom koliko bi inače se naprezao. Jedna od meni najdraža definicija joge je znanost kako biti radostan, filozofija radosti. Definitivno vidimo bol života, patnje u životu, ali također smo u dodiru sa užitkom. Dr. Swami Shankardev Saraswati http://www.satyananda.net/video/Yogic%20Lifestyle.wmv |
24.11.2007., subota
kandidat za predsjednika Lige za poboljšanje svijeta
|
Prije određenog vremena bio sam na tečaju pregovaračkih vještina. Jedna od tehnika koju smo na kratko odradili bila je baloni. Tehnika se sastoji u tome da svatko predstavi svojeg kandidata za predsjednika Lige za poboljšanje svijeta. Imali smo par minuta za pripremu. Naravno da sam odabrao svog gurua, Paramahamsajija Niranjanananda Saraswati, kao jedinu moguću opciju. Nakon prezentacije osjećao sam kao da se nisam dovoljno izrazio, kao da je falilo nešto i zato slijedi ovaj tekst za iskupljenje. Dakle … dragi moji, moj kandidat za predsjednika Lige za poboljšanje svijeta je Paramahamsa Niranjanananda Saraswati, guru velike jogijske porodice Saraswati, koja nosi ime po božici mudrosti i znanja. Paramahamsa Niranjanananda Saraswati je već od ranih nogu odabrao put koji ima za cilj poboljšanje svijeta. Sa samo četiri godine uključio se u Biharsku školu joge. Os svoje 11 godine putuje svijetom i uspostavlja Ashrame i centre Satyananda joge. Glavni moto na putu joge je ako želiš promijeniti svijet počni od sebe. Ovaj svijet je nesavršen zato što ljudi koji žive u njemu su nesavršeni, ni vi ni ja nismo izuzetak. Osnovni problem svega je što većinu svog vremena nismo svjesni što mislimo, što osjećamo i što radimo. Iako naš ego misli da smo pametni i da znamo sve što radimo, nismo svjesni 90% svojih misli koje određuju naš karakter i naše ponašanje, nismo svjesni ni što činimo a kamoli zašto to činimo. Pogotovo nismo svjesni svojeg ega koji se naziva i JA princip jer su sve misli, osjećaji i akcije proizašle iz njega usmjerene na samog sebe, ja ovo, ja ono, ja najbolji, ja najpametniji, ja najljepši, ja, ja, ja i meni, meni, meni. Takav neosviješteni ego lako se pretvori u demona i postane izvor je svog zla na ovome svijetu. Postanemo pohlepni, jer JA želi novce, čini nas škrtima, jer JA želi biti bogat a ako da drugima JA neće imati, ego nas čini ljutima, jer JA ne želi to tako, čini nas nervoznima, jer JA se želi dokazati a ne ide mu baš ... Uglavnom, ego manipulira nama preko želja i to onih koje se odnose na nas same. Zato je potrebno hraniti samo želje koje se ne odnose na nas same već na druge, trebamo davati, davati i davati. Paradoks ega je da nam stvara osjećaj kako smo pametni, lijepi, super i totalno savršeni, no kad upadnemo u tu zamku postajemo upravo odbojni drugima. Još jedna njegova zamka je to što ego i sve njegove realizacije primjećujemo samo kod drugih umjesto da ga spoznamo unutar nas samih kako bi ga mogli kontrolirati, uzdignuti se i postati stvarno savršeni. Satyananda joga je integralna joga koja se sastoji od više grana: hatha joga usmjerene postizanju zdravlja, raja joge usmjerene kontroli uma, bhakti joge usmjerene predanosti bogu ili guruu, karma joge usmjerene nesebičnoj akciji, jnana joge usmjerene mudrošću, kundalini i kriya joge usmjerene kontroli i buđenju unutrašnjih suptilnih energija. Mudrosti i tehnike Satyananda joge koju širi Paramahamsa Niranjanananda Saraswati su siguran put koji vodi širenju svjesnosti čovjeka što ga čini boljim. U krajnjem cilju do donosi poboljšanje svijeta jer kad bi svi ljudi bili na putu joge ovaj svijet bio bi bio na putu savršenstva. |
07.11.2007., srijeda
Sri Guru Paduka Stotram
19.10.2007., petak
 32 imena Durga-e u izvedbi Pramahamsaji-ja Satyanande Saraswati 1) Durga - koja odstranjuje poteškoće 2) Durgatirshamini - koja uništava loša vremena 3) Durgapadvinivarini - koja uklanja prepreke 4) Durgamacchedini - koja probija do najtežih odredišta 5) Durgasadhini - koja kroti najteže situacije 6) Durganashini - koja je uništila demona Durga-u 7) Durgatoddharini - koja uzdiže iznad loše sudbine 8) Durgenihantri - koju je nemoguće ubiti 9) Durgamapaha - koja uništava poteškoće 10) Durgamajnanada - koja daje teško znanje 11) Durgadaityalokadavanala - koja je vatra za moćnu-trojaku demonsku civilizaciju 12) Durgama - kojoj je teško prići ili biti paralelan s njom 13) Durgamaloka - koja je cigla neukrotivog sjaja 14) Durgamatmasvarupini - koja je teško dostižan oblik Atmana 15) Durgamargaprada - koja je dar teško dostižnog puta 16) Durgamavidya - koja je teško dostižno znanje 17) Durgamashrita - koju božanstava podupiru 18) Durgamajnanasamsthana - koja je cigla teško dostižnog znanja 19) Durgamadhyanabhasini - koja se pojavljuje kao svijetlo tokom intenzivne meditacije 20) Durgamoha - koja je ogromno ropstvo 21) Durgamaga - koja je teško dostižna 22) Durgamarthasvarupini - koja je teško savladivo znanje 23) Durgamasurasanhantri - koja uništava nepodnošljive demone 24) Durgamayudhadharini - koja posjeduje neukrotiva oružja 25) Durgamangi - koja ima jake udove 26) Durgamata - koja je teška 27) Durgamya - koju je teško posjetiti 28) Durgameshvari - koja je božica svega teško dostižnoga 29) Durgabhima - koja je otmjena 30) Durgabhama - koja je puna bijesa 31) Durgabha - koja je besprijekoran sjaj 32) Durgadarini - koja daruje neponovljivu sreću. Ja sam čovjek i pjevam ovaj lanac imena Durga-e; onaj tko pjeva ovaj hvalospjev postaje neustrašiv i bez dvojbi. |
14.08.2007., utorak
Služite, volite i darujte
|
Od svoje zarade preživljavate, ali život stvarate s onim što dajete. Uvijek darujte, darujte, darujte. To je tajna uzvišenog života. Onaj koji prakticira ove instrukcije može preživjeti teška vremena i loše dane, prosvijetljen rajskom zrakom. Činite druge istinski sretnima, baš kao što nastojite usrećiti sebe. Govorite riječi pomoći. Poklonite osmjeh podrške. Učinite srdačan čin. Obrišite suze onima koji su u boli. Otklonite grubu zapreku na tuđem putu. Osjetit ćete veliku radost. Obožavajte siromašne, podjarmljene i potlačene. To su vaši prvi bogovi. Volite sve. Ljubav vibrira u obliku služenja, darivanja, milosrđa i dobronamjernosti. Suosjećanje je aktivna dobrohotnost. To je pozitivan izražaj ljubavi. Ne-ozljeđivanje je negativan izražaj ljubavi. Pasivna dobrota sama nije dovoljna. Aktivna dobrota ili pozitivna dobrota je esencijalna za spiritualni napredak. Aspirant stalno treba činiti dobra dijela. —Swami Sivananda http://www.yogamag.net/archives/2005/8aug05/high805.shtml |
12.08.2007., nedjelja
Mahamrityunjaya mantra
|
Subotom uvečer, oko šest sati, u ashramima i joga centrima Satyananda yoge pjeva se Mahamrityunjaya mantra, mantra ozdravljenja: Om tryambakam yajaamahe sugandhim pushthivardhanam; Urvaarukamiva bandhanaan Mrityormuksheeya maamritaat. Sanskrtska riječ maha znači velik, mrityu znači smrt, i jaya znači pobjeda. Mantra je riječ velike snage koja može dati zaštitu od negativnih sila i, po Swami Satyanandi Saraswatiju, čak promijeniti nečiju sudbinu. Mantru za zdravlje i dobrobit svih bića kojima je potrebno pjevaju i obitelji u svojim domovima. Kako je jučer bila subota pjevali smo ali uz more, nebo je bilo na pola tamno na pola sunčano (jin-jang). Kiša se strpjela da završimo kako bi oprala naš mali grad.   |